Dragi moji!
Bila sam u Biogradu na moru (to vam je tamo kod Zadra) s mamom u hotelu Meduza, hotel je sladak, imaju odličnu hranu i smještaj, sviđalo mi se boraviti u tom hotelu. Išla sam normalno svaki dan na plažu i na kave, jedan dan smo se našle Lea, Dora i ja, bilo nam je prejebeno, kupale smo se skoro većinu vremena, a ostatak vremena provele smo u gledanju i uhođenju Rakitića, onda se kasnije malo fotkale, igrale odbojku i zajebavale se, baš je bilo dobro. Eto brzo su prošla i ta dva tjedna, jedva sam dočekala da se vratim u svoj rodni kraj, a znate i sami da je kod kuće najljepše. Eto bio je sad u četvrtak koncert od Whitesnake, bilo mi je odlično samo što je prekratko trajalo, nisu pola pjesama odsvirali, predgrupe su im bile Divlje jagode i Opća opasnost, bilo je jako puno rulje!!! Došli smo kući u 4h, Marinko je vozio mog susjeda i njegovog sina Hrvoja i Arijanu i mene, tako da smo svako malo stajali na neku kavicu ili pivo, ali bar smo se dobro proveli, mislim ja bar jesam, svakako bi to ponovila. U petak u 10h smo morali po svjedodžbe, ja sam se jedva ustala, ko' smrt sam ušla u školu, napokon uzela tu svjedodžbu u ruke i krenula na kavu u Ar sa Dinom, Ivanom, Borisom i Lukom. Popili mi kavicu i krenuli kući. Došla Mateja bila je kratko, ali smo se zabavile i ismijale. U 18.00h sam sa Stipicom išla igrati odbojku na pijesku, srele smo Mirtu tamo, pa smo igrale nas tri, bilo nam je dobro i sasvim smo solidno igrale s tim da nismo ni takle loptu oko mjesec danas…
U subotu je bio od Coleta rođ. , svi smo se okupili oko 20.00h, malo se zajebavali, pa otišli do grada. Prvo smo bili u Aru na jednoj cedeviti, pa u Bolero na par bambusa. Oko pola 12 smo došli opet natrag u Ar, bilo mi je fenomenalno, jer sam se cijelo vrijeme smijala Viktoriji…
Ona sad ide svaku subotu sa mnom van…hehe. I tako…
Eto svaki igram odbojku na pijesku tamo kod Ara, izlazim, odmaram se i tak'.

Evo vam sad malo fotkica s mora:

Ovo vam je moj balkon u Biogradu:



Ovo vam je moja soba u Biogradu:



Dora, ja i Leica:







Gore su teta Sanja, teta Ljiljana i moja majka
Dolje su Dora, Lea i ja...





Ovo sam ja, Dora i Lea (poziramo):

Pa evo nas dragi moji!
Ljeto je jučer službeno počelo, ja sam jedva dočekala svršetak škole. Da vam se pohvalim, prošla sam s 5. Bilo je teško, ali ipak je to gimnazija...
Kraj škole obilježava zapravo početak ljeta, joj, ja obožavam ljeto, volim Sunce, volim more, volim pijesak kako mi ostaje na stopalima dok se brčkam u moru. Ja vam se sad pakiram, idem na more s mamom, idemo u Biograd na moru, bit' ćemo tamo 2 tjedna, a u Zadru je moja prijateljica Dora, normalno viđat ćemo se svaki dan,a moja draga Leja dolazi u srijedu, ona ide u Sabunike, to vam je isto blizu Zadra, tako da ću imati društvo, ja mislim da će ovo ljeto biti najbolje dosad, barem se nadam. Eto toliko od mene, ja vam sad moram u auto, evo mama Kaća već trubi, a ja se žurim da ovo nešto na brzinu napišem. Eto želim vam da se lijepo provedete u Slatini i na moru....Šaljem vam puse.....
Ajd....

"Ljubav ja nešto najljepše na svijetu." - to nam svi govore. Onaj koji nije osjetio okus ljubavi ne može vjerovati u tu postavljenu tezu, jer se još nije zaljubio i nije to osjetio na svojoj koži.
Ljubav ne bira, to se jednostavno dogodi. To moramo prije ili kasnije sami shvatiti, to moramo sami osjetiti. Ponekad nam nejde u glavu kako netko može cijeli dan misliti na tu jednu osobu ili kako nam baš ta osoba može uljepšati ili pokvariti cijeli dan. Istina je, ljubav je fantastičan osjećaj, u ljubavi je važno povjerenje, jer bez toga nemate nikakav oslonac. Ponekad mislilm da je ljubav nepobjediva, jer ako se dvije osobe zaista vole, onda nema te prepreke koju neće moći savladati. Jedino što mi se ne sviđa što ljubav nosi , a to je ljubomora. Ja mislim da nam u opčetku to odgovara, jer nam time netko pokazuje koliko mu/joj je stalo do nas i da će im biti žao što će nas izgubiti, no kada to preraste u nešto malo više, dolazi do ne povjerenja i slutnje. Mislim da više nitko nije siguran što zapravo ljubav nosi, možda samo prepiranje, a možda i najljepše provedena trenutke koje ćemo zauvijek pamtiti. To je sve stvar osobe i način na koji gledamo svijet.
Ljubav kao i sve na ovom svijetu ima svoje dobe i loše strane, kao što sam već i napisala, važan je samo pogled na koji promatramo svijet.

Dragi moji! Ovi predhodni tjedni su mi tako brzo prošli, nisam se stigla ni okrenuti i sve je već bila završena priča. Crtam u zadnje vrijeme jako puno, već sam dosta toga nacrtala, sad trenutno nemam inspiracije za pisanje, tako da mi nemojte zamjeriti. Baš sad gledam kroz prozor i misli mi se isprepleću kao i sunčeve zrake na mom prozoru. Neke uvjete koje sam si zadala u prošlom postu sam izvršila kao što su crtanje, učenje, slušanje moje omiljene glazbe, uživanje u mom malom skromnom životu, igrale smo sad utakmicu u nedjelju, izgubile smo, za dalje ne želim ništa pričati, nemam još snage za to. Ne mogu ja to, samo da kažem da mi je užasno žao zbog te utakmice......užasno.
Cijelo vrijeme nešto obećajem , kao npr. da ću objaviti svoje crteže, a nikako da ih objavim, onda da ću učiti svaki dan kontinuirano, da baš... Jedva čekam tu srijedu, zadnji dan engleskog jezika, da slobodno mogu išetati iz škole i otići pravac kući i spremiti se za koncert Kicija, Kreše i ostalih, ne znam tko sve još svira, nisam upućena u to. Eto ima još punos tvari o kojima želim pisati, ali nikako da počnem, sigurno se pitate kakav je to naslov, e pa taj citat sam prepisala od sapfe, to je bila jedna pjesnikinja sa otoka Lezbos, meni se osobno taj citat sviđa, jer govori istinu, najljepše je ljubiti nekoga sa slutnjom u duši, najbolje su stvari koje su zabranjene, a još je ljepši taj osjećaj koji osjetimo poslije toga, ona sreća, ono nešto, ja mislim da nema prave riječi za to... Tek sam sad shvatila koliko su zabranjene stvari zapravo nešto čemu nitko ne može odoliti, što su nam sve dalje one su nam naprosoto neodoljive, n eznam zašto. Zašto je to zapravo tako? Zašto zapravo shvatimo da nam je netko potreban nakon što to izgubimo ili za to što nam je zabranjeno na neki način, možda zbog nekog, možda zbog toga što smo si mi odredili neke prioritete i kojih se držimo do zadnjeg daha. Ne znam...stvarno ne znam. Slušam Skid Row upravo, sviđa mi se zvuk te gitare, to dugo nisam čula, brat mi nema baš neke inspiracije pa ne svira puno, nedosatje mi to, evo vidite, prije mi je to toliko smetalo kad one počne svirati nešto svoje, jer sam si ja odredila da prestane, a sad mi to fali, joj.....al' ja gruvam. Ma ljudi moji, zabavite mi se, vidimo se u Pinti na koncertu.....
Ajd...

Ukratko o svemu:

Nastavljam slušati glazbu.....zamolila sam brata da opet počne svirati da ga čujem...




moram učiti, moram proći s 5 ovo polugodište......jao




ne smijem na treninge zbog zdravstvenih problema...




recimo da sam smršavila koju kulicu.....




normalno, svake sam subote u gradu, zajebavam se sa prijateljima.........




crtam....( a lot )..a kad to volim....





uživam u svemu.....sad sam stvarno počela disati punim plućima....

Evo, morala sam posvetiti jedan post ovim dragim ljudima, hehe. Tako smo se dogovorili i ja sam im obećala da će biti na mom i evo spomenuti su i čak sam ih stavila na naslov. evo danas je subota, danas smo mi Marulke(odbojka) imale utakmicu u Slavonskom Brodu, pobjedile smo 3:0 , baš sam sretna, evo danas se još ide i u grad, ima da se svi zabavimo, jer ovo nam je zadnja subota preko praznika, ja ne mogu vjerovati kako vrijeme brzo prolazi, još kao jučer da je bio četvrtak...sad ta škola, moram učiti, a ne da mi se, a moram. Ma užas.....ali šta ćeš mora se....
A valjda ćemo nekako još izdržati još ovih ''par'' mjeseci...
Zasad su ovo moje dnevne radnje:

"Učenje"....




...uživanje u glazbi.....




...dosađivati se...




....ići na treninge i igrati na utakmicama....





smršaviti (samo par kilica)..........




.....obavezno subotom biti u gradu....




zajebavati se sa svojim kolegama....




možda nekog naći.....




...crtati.....




....i jednostavno uživati u životu.....





Ajd....

Imate li nekad osjećaj da je sve oko vas savršeno, sve što napravite, ocjene koje dobivate, prijatelje koje imate, roditelje, darovi, sve što dotaknete, sve što kažete čini se da ne može bolje, čini se upravo onako kako vi želite da to izgleda i na taj način gradite neki svoj svijet neku svoju tvrđu, svoje utočište, vi živite u tom svom svijetu, vi se brinete za njega, vi ga održavate. Zamislite sad da se taj vaš svijet jednostavno sruši, bez ikakvog razloga, bez očekivane najave, sigurno si mislite da se cijeli svijet okomio na vas i sada ispaštate zbog nečeg što niste napravili. Meni se to upravo dogodilo, ali sam se zapitala: Možda se svijet nije okomio na mene, možda sam upravo ja krivac, možda sam mu ja okrenula leđa.
U jednom trenutku imate sve, a u drugom ništa. Možda nisam cijenila dovoljno neke stvari u životu, možda sam jednostavno bila bahata i sebična, možda? Ne znam. Samo znam da nije ugodno, znam da treba nešto napraviti, ali šta? kako ispraviti pogrešku, za koju ni sami n eznate ad ste ju stvorili, kako obrisati nešto što ne postoji? To se cijelo vrijeme ispitujem, ali i dalje nemam odgovora.
Znam Uskrs je točnije sutra će biti Uskrs, umjesto da se veselim tom događaju, ja se eto ne osjećam dobro. Evo svima vam želim SRETAN USKRS I DA SE ZABAVITE PREKO PRAZNIKA!
Ajd....

Napokon malo Sunca na mom prozoru, napokon čujem pjev ptica, napokon osjećam i uživam u čarima koje nam proljeće donosi. Odmah imam razlog za " život " , razlog za sreću koju nekad ne mogu opisati. Željela bih da ovaj osjećaj traje doživotno, ne mogu to opsati riječima, to što osjećam... Jedva čekam te proljetne praznike i mali predah od škole, stvarno mi to treba, a vjerujem i vama. Uopće nisam skoncentrirana na satu, u školi uopće.
Satlno gledam kroz prozor, sasvim se isključim i kao da neke minute provedem u svom svijetu. Sad će i Josipovo, vrtuljci i sve moguće i nemoguiće budaleštine. Prije sam to jako voljela , sad osjećam kao da sam to prerasla, ali ne želim to. Sjećam se kad sam još bila dijete, kako sam plakala nakon Balerine, kako sam se šetala s tatom, mamom i bratom po gradu, kupovala one velike balone sa oblicima nekih životinja, jela one gumene bombone (i sad to činim, ne možete sve prerasti ) , nedostaju mi ti dani. Nije sad da ja ne volim vrtuljke, ali ne osjećam više taj adrenalin zbog kojeg sam se cijelo vrijeme vraćala na njih, sad mogu samo sjediti i gledati kako me diže u vis i slušati ostale kako vrište, prije sam i ja vrištala. Ma da vas ne zadržavam, to je sve što sam zasad htjela podjeliti s vama. Ako ste pročitali post do kraja, zahvaljujem se unaprijed....
Ajd..

Pa bok! Evo naopkon novog posta. Ovaj tjedan mi je prošao baš onako kako sam i očekivala, pun zabave, novih događaja itd. Kao šo svi zante u petak ( 7.3.'08.) održao se koncert u Pubu, svirali su Zoki i prijatelji i Ingnito( joj, ja se nadam da sam to dobro napisala) ja nažalost nisam mogla poslušati Vedrana i njegove dečke , nažalost nemam slika za taj dan, zaboravila sam foto, a jbg. Bilo je dobro, neke pjesme su stvarno bile odlične, neke nažalost ne, ali eto. Meni je blo dobro. A sad subota, napokon i taj dan, Lukin rođendan, evo Luka, putem bloga ti još jednom čestitam rođendan, pa eto: SRETAN ROĐENDAN! Meni je na Lukinom rođendanu bilo odlično, dugo se nisam tako dobro provela, dosat smo svi popili, ali rođendan je i to se treba proslaviti. Kod Luke smo bili od 16.00 - 20.00h, zatim smo otišli u Ar, bilo je prejebeno, naplesali smo se, zezali, ma odlično, tako mi je žao što je svemu tome došao kraj, ali naravno ponovit ćemo to i u sljedeću subotu, hehe.
E i da, moje cure i ja, išle smo u Čepin i pobijedile smo 3:0, užasno smo igrale, nadam se da ćemo se popraviti. Ma neću vam više dosađivati, samo da još ovo kažem, u sljedećem postu objavljujem neke svoje crteže, tek toliko da znate. Ajd....
Evo i par slikica:

Andrea, Cole, ja i Bole




Robi, Ivan , Dea, Lea i ja




Cole i Bole(pijandure)




Dea, Lea, ja i Tonka




Lea i ja( jao....hm, hm, hm...da, da cmok, cmok)




Daca, Anchy i Sale.....





Dea, Ary i ja( a tu smo već.... )




Opet ta Dea, pa Ary, pa dosadna ja i napoko jedno novo lice, Anchy




Dea i Sale....hehe






Dea, Saša, Ary i ja




Andra, ja i Lea




Ja, Zoki (novi nadimak Soki ) i Dea





A znate što je najbolje, to što slavljenika uopće nema na slikama, a kad se nije htio slikati!! Tako da...

Ajd sad...

| Komentari 33 |

ponedjeljak, 11.02.2008.

Valentinovo - 14.veljače.2008.

Ovaj post posvećen je Valentinovu (14.2.) , za taj dan sam priredila par ljubavnih pjesmica, stvarno bih voljela da ih pročitate i prokomentirate...usput Lea i ja smo napravile blog, zove se elandbi , pa možete pogledati...
Želim vam svima SRETNO VALENTINOVO!





KASNO SI SE SJETIO

I hladno puše vjetar kao da još ječe želi zaledit
moje već ledeno srce!
Hodam kroz gole krošnje i već davno osušeno
lišće.
Na uhu mi dobro poznata stvar,a s njene druge
strane dobro poznati stari glas.
Čula se bol tvojih riječi,iz tvojih usana žalost,
nestala je arogantnost i zlo,nestale su iz
tebe,ali prešle na mene.
Moj do nedavno topao i ljubazan glas postao je...
Kraj!
Slušam te pažljivo,ni riječ ne progovaram,ne
prekidam te u tebi tako važnom trenutku.
Sve si predivno smislio,priznajem,shvaćam koliko
ti je žao i da shvatio si koliko ti značim.
Teško dišeš,osjećam,ali puštam te da izgovoriš
tu zadnju rečenicu,da kažeš kako ne možeš bez
mene,kako te sjećanja proganjaju i da me želiš
natrag jer prošlost je bila nezaboravna,ali od mene
čut ćeš samo kratak odgovor,hladan poput onog
vjetra što prolazi mi kroz kosu...Samo ti mogu
reći kratku rečenicu:''o tom sam ti ja pričala''.







KAD SAM SAZNALA...

Kad sam saznala što se dogodilo
srce moje dugo je plakalo
i još uvijek nije prestalo...
Nije te ljubavi zaboravilo
jer čim su te oči moje vidjele srce ti je mjesto rezerviralo...
Niti želim niti mogu
zaboraviti dečka koje me oborio s nogu...
Iako me od tebe dijele stotine kilometara,
za mene nisi neka ljubav stara,
meni još uvijek značiš koliko i prije,
srce moje i dalje naše tajne krije...
Iz dana u dan volim te sve više
i još uvijek samo tvoje ime na bilježnici mojoj piše...

Velika ljubav za tebe me veže
i nije me briga što netko drugi kaže...
Svatko može govoriti što god želi,
jer moje osjećaje ne mogu promijeniti što god rekli...
Da nisam stvorena da bi s takvim poput tebe bila,
da nisi vrijedan nijedne suze što zbog tebe je potekla...
Ma neka takve gluposti nekom drugom pričaju,
meni ne moraju...

Kakav god bio
za mene si savršen,
što god napravio,
meni si i dalje poseban...
Ma da mi govore
o tebi sve najgore,
ne mogu me od tebe odvojiti,
ljubav tu ne mogu ugasiti...







POSTOJIŠ TI

Postoje trenutci koje vječno pamtimo,
postoje osobe koje nikad ne zaboravimo...
U mom životu postojiš ti,
tebe nikada neću zaboraviti...
U mom životu postoje mjeseci koje s tobom sam provela
i znaj da svaki trenutak sam zapamtila...

Iako ne znam da li si me varao,
da li si dok si bio samnom drugu ljubio,
ja te volim više od svega,
ti si i dalje najveća ljubav srca moga...

Ne znam da li ćeš me moći toliko dugo voljeti
s obzirom na to da me nećeš viđati,
ali znam da ja tebe neću zaboraviti
i da ću te bez obzira na sve čekati...
Ja ću i dalje biti tvoja mala…






VOLI ME...

Sanjam,
Tebi se nadam...
Sanjam,
O tebi maštam...
Sanjam,
Ali nikako da dočekam...
Nikako da dođeš,
Nikako da bar kraj mene prođeš...
Ima li smisla sanjati,
Ima li smisla tebi se nadati??
Ma nije to ni bitno,
Da te volim, samo to je važno...
Voli i ti mene,
Voli me i kad loše nam krene,
Voli me i kad više ništa ne bude imalo smisla,
Voli me kakva god ja bila...
Voli me i kad za ljubav razloga nemaš,
Ma voli me makar i ljubav tu skrivaš...







JOŠ SAMO NOĆAS DA TE VOLIM

Sjedim sama u mraku sobe.
Osjećam prazninu
Prazninu što je ostala za tobom.
U glavi mi se isprepliću misli,
Polako me vraćaju u prošlost,
U dane kad sam bila sretna
U dane kada mi osmijeh nije
Silazio s usana.
U dane kada si bio tu.
Čudno je
Osjećam se tako sama.
Tako odvojena od svijeta.
Pred očima mi tvoj lik,
Pogled anđela.
I shvatim koliko mi fališ.
Koliko mi fale tvoji dodiri,
Tvoj glas,
Koliko mi fali da još jednom
Čujem “Volim te”
Sad znam da je bilo iskreno,
Ali ipak fali mi.
Zašto te tako teško zaboraviti,
Odustati od svega
Kad si me tako povrijedio.
No znam,
Srce ne bira
Preslaba sam da se borim,
Da se uvjeravam da te mrzim.
Teško je protiv srca,
A ono govori da te još uvijek
Neizmjerno volim
još samo noćas
dodirni me još samo noćas
da osjetim miris tvoj.
poljubi me još samo jednom,
da ne zaboravim
da bio si moj.
još samo noćas
u lice mi laži,
koliko me voliš,
posljednji put mi kaži.
a onda odlazi
i ne vraćaj se više.
zaboravi, nakon noćas
da srce mi za tebe diše.
otiđi noćas
iako zapravo to ne bih htjela.
odlazi, jer ubijaju me
tvoje riječi i tvoja djela.
ali samo još jednom,
prije nego što odeš ove noći,
pogledaj me u oči.
nježno i dugo me ljubi,
a onda se zauvijek gubi.


LEDENA KRALJICA

Ja nikada više voljeti neću,
znam to dobro i ne tražim sreću.
Živjet ću samo za sebe
i nikoga kleti neću.

Ja nikada tvoja biti neću,
ni od drugih tražiti sreću.
Uz zaborav i sjećanja...ja,
ledena kraljica ću biti...

Ljubiti, ljubiti tuđe lice,
cjelivati poljupcima prošlost.
Izbrisati,.. zaplakati,
to još mogu,
duši svojoj bol olakšati.

| Komentari 66 |

četvrtak, 24.01.2008.

NEW START!

Bok!

Pa evo i ja sam se urazumila i odlučila obnoviti blog. Ovaj dizajn mi se jaaako sviđa, zahvaljujem se http:/xlucijadizajn.blog.hr. ona je zaslužna. Kao što i znate idem u srednju školu M.M. u 1.b (najbolji razred) obožavam cijeli razred, razrednik nam je Nik, on je legenda. Imali smo mali zimski predah, da se odmorimo od škole, stvarno je naporno u srednjoj, vjerujte mi osnovna i srednja su kao nebo i zemlja, totalne suprotnosti, ali je zato prejebeno u školi, mislim kad nismo na nastavi…ona ima svoje loše i svoje dobre strane, sami ćete ih upoznati. Svašta se događalo u ovik nekoliko …nekoliko…mjeseci. Koliko rođendana, ajooj, Oljin, Lein, Andrein, Ivanov, Bojanov, Becin, Tonkin, Helenin, Matejin, Tenin, Arijanin rođendan…bile su to dobre zabave, to je zato jer imamo najbolje društvo. Moje društvo čine: Lea, Ary,Tonka, Deich, Ana, Hela, Ivan, Brko, Cole, Bole, Luka, Dino, Boris i Nino ..obožavam ih sve.
I dalje se bavim odbojkom, stvarno volim taj sport, evo sad ove subote, ne znam u koliko sati imamo utakmicu sa Slavonskim brodom, trudit ćemo se i pobijediti ih. Sad smo 2. na listi od 13 ekipa, što je dolično, ako budemo bile 1. (što možemo) ulazimo u 2. ligu. Borit ćemo se, pa ćemo vidjeti kakvi će nam biti rezultati.




Također u ovu subotu idemo na izložbu od Chagalla, i sve je u sito vrijeme i utakmica i izložba od Chagalla u Zagrebu, idemo u 7:00h ujutro i imamo slobodno da 19:00h. Ja sad ne znam šta da radim, šta da izaberem. No valjda ću se nekako odlučiti. I tako…
Uživajte mi svi, e i da, ja ne tražim puno komentara, već da pročitate post koji sam napisala…to bi bilo lijepo od vas.
Puffa!

| Komentari 60 |

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.